Melani K.

Završila sam Prvu gimnaziju Varaždin, nakon čega sam odlučila studirati za odgajatelja. Obavila sam dvije godine, sad još treća. Moja briga i ljubav prema djeci javila se već u ranijim godinama, ali se pojačala dolaskom mlađeg brata, koji ima 7 godina. Prošla sam i vidjela sve - od pelena i hranjenja do polaska u vrtić i školu. Morali smo odraditi i praksu u sklopu studija, tako da sam po par tjedana provodila s djecom u vrtiću u Vidovcu, a i odlično sam se snašla u svim (ne)prilikama. Naučili smo da nijedno dijete nije zločesto. Samo mu treba odgovarajuća skrb i ljubav kako bi se došlo do njega. Studij je od mene tražio i da se upoznam sa svim teškoćama s kojima se susreću djeca, a i roditelji, te sam tako upoznata s autizmom, slabovidnošću, itd., ali osnovama, jer smo taj kolegij imali premalo vremena. Čuvala sam djecu susjeda, sad kad ne idu u vrtić, čuvam i djecu iz susjedstva i mislim da se odlično slažemo. Više mi leže ova mlađa djeca (od pelena do nekih 6 godina), negoli školarci, ali i s njima mogu odraditi posao.
Radila sam i kao turistički animator dva ljeta u Istri, gdje sam provodila vrijeme čuvajući djecu i zaista sam se zbližila s djecom da me i danas šefica kontaktira i kaže mi da me tražila "mala Ana iz Njemačke". Sjetim se svakog djeteta i drago mi je da sam im ostala u sjećanju.
Smatram da je ljubav prema djetetu kružna radnja - što više dajemo to više dobivamo, a što više dobivamo, više imamo potrebu davati.