Zašto dijete ne prihvaća dadilju? Evo što kaže psihoterapeutkinja Ana Vukman

Ako su roditelji sigurni u svoju odluku, dijete će to osjetiti. Djetetu se unaprijed objasni tko dolazi, naglasi se poštovanje prema toj osobi i jasno se prenesu kućna pravila.

Roditelji su danas preopterećeni modernim teorijama, savjetima i strahom da će „nešto pogrešno napraviti“. Zaboravljaju da imaju roditeljski instinkt i autoritet. U želji da sve objasne, pitaju dijete za dopuštenje, pregovaraju i time brišu granicu između roditelja i djeteta. Roditelj mora biti vođa – smiren, stabilan i jasan.

Ne. Ako dijete kod kuće nije naviklo na autoritet, red i granice, ne može se očekivati da će ih odmah prihvatiti od nove osobe. Dadilja ne može u pet minuta uvesti ono što roditelji nisu uveli ranije. Potrebno je vrijeme, strpljenje i realna očekivanja. 

Razgovor je važan, ali ne u svakom trenutku. Ako dijete npr. udara roditelja, nema pregovora – reakcija mora biti jasna i odlučna. Granice se postavljaju odmah, a razgovor dolazi kasnije. Dijete treba osjetiti sigurnost i vodstvo, a ne emocionalni kaos.

To često dolazi iz roditeljskog straha, grižnje savjesti i nesigurnosti. Plakanje i separacija nisu traume. Roditelji trebaju razdvojiti vlastite emocije od djetetovih potreba. Ako roditelj mirno i sigurno ostavi dijete, dijete će se lakše prilagoditi.

Roditelji moraju jasno stati iza dadilje. Dijete treba čuti poruku: „Ona je sada odgovorna, slušaj je i poštuj.“ Ako roditelji šalju dvosmislene poruke ili pred djetetom preispituju autoritet dadilje, dijete će to odmah iskoristiti.

To ne treba shvaćati osobno. Kritika ponašanja nije kritika roditelja. Nažalost, danas se ljudi boje išta reći jer se roditelji često zatvore ili odmah imaju defenzivni stav. Povratna informacija je prilika da se dijete nauči nečemu boljem.

Smireno, ali odlučno. Djeca vrlo brzo osjete energiju odrasle osobe. Nije potrebno vikati ni objašnjavati sve u nedogled. Jasna pravila, dosljednost i miran autoritet puno su učinkovitiji od povišenog tona.

Da, i to je vrlo česta situacija. Ako je dijete u prisutnosti roditelja "kaos", a dadilja donosi mir, strukturu i jasna pravila, ono se uz nju može ponašati znatno bolje. To ne znači da roditelji rade sve pogrešno, nego da dijete pozitivno reagira na njezinu smirenost i jasno vodstvo.

Izuzetno važno. Djeci ne treba da svi budu isti i odnose se isto prema njima. Različiti autoriteti – roditelji, bake, dadilje, odgajatelji – pomažu djetetu da razvije prilagodljivost, poštovanje i razumijevanje društvenih odnosa.

Roditeljima treba više opuštenosti i povjerenja u sebe. Manje gledanja prema van – društvene mreže, teorije, savjeti – a više osluškivanja vlastite intuicije. Kada je roditelj miran i siguran, cijela obitelj to osjeti.