InspiracijaČišćenjeTraženje pomoći u čišćenju i osjećaj srama

Je li u Hrvatskoj još uvijek tabu tema imati kućnu pomoćnicu?

  31. Listopad 2025.,    6 min. čitanja,
Koliko ste puta, makar u prolazu, pomislili: “Ah, da bar imam kućnu pomoćnicu”. I onda odmah nakon toga: “Ma ne, što će ljudi reći?”. Još uvijek postoji taj tihi, gotovo naslijeđeni osjećaj da traženje pomoći znači da nešto ne radimo kako treba. 

Kao da priznati da nam je teško znači da smo zakazali u nekoj nevidljivoj igri domaćinstva.

Ali zapravo, pitanje nije “mogu li sama?”, nego “moram li?”.
Jer održavanje doma nije natjecanje u izdržljivosti, već briga o prostoru u kojem živite, odmarate i punite baterije. A ponekad ta briga znači pustiti nekog drugog da vam pomogne.

U ovom članku razgovaramo o tome zašto se mnogi i dalje srame angažirati spremačicu i kako da se oslobodimo tih zastarjelih uvjerenja.

Zašto nam je ustvari neugodno tražiti pomoć u čišćenju?

Neki se boje što će drugi misliti, drugi osjećaju krivnju, a treći jednostavno ne znaju odakle početi. No u suštini, sve se vrti oko ovih pet razloga:

1. Stereotipi i osude

Starije generacije često i dalje gledaju na zapošljavanje čistačice sa zadrškom. U njihovom vremenu vrijedila je ideja da bi žena trebala sama “stizati sve”, od čišćenja i kuhanja do brige o djeci i poslu.

Zato nije ni čudo što se mnogi mlađi danas boje priznati da im je potrebna pomoć. Često se uspoređujemo s prošlim generacijama i mislimo da smo “slabiji” jer ne možemo podnijeti toliko obaveza. Ali realnost je drukčija, a i tempo života se promijenio. Poslovi su zahtjevniji, dani kraći, a očekivanja veća.
I budimo iskreni, da su naši roditelji ili bake i djedovi imali opciju tada kao što mi imamo danas, vjerojatno bi i oni rado prihvatili pomoć. Umjesto beskrajnih vikenda provedenih uz krpu i usisavač, mogli su imati više vremena za sebe, opuštanje i ono što ih stvarno ispunjava.

Upravo o tome smo nedavno pričali i u Babyroom podcastu s Anamarijom koja je priznala da je i sama nekoć krila da ima čistačicu, bojeći se osude okoline. 

Danas pak otvoreno govori o tome i potiče druge da se oslobode tog osjećaja srama. Jer tražiti pomoć nije znak slabosti, nego zdravog balansa.

2. Etiketa „loše domaćice“

Društveno uvriježeni stavovi kroz povijest su povezivali čišćenje i brigu o kućanstvu s rodnim ulogama. U prijevodu, žena bi trebala sama biti sposobna voditi kućanstvo, dok partner preuzima financijsku odgovornost.

Danas, u mnogim obiteljima oba partnera rade, pa kućanski poslovi, briga o djeci, kućnim ljubimcima ili vrtu, kupovina, pranje i kuhanje zajedno tvore gotovo tri puna posla. I sve to je neplaćeno. Obaveza je iz dana u dan sve više, nered u domu se gomila i nerijetko rezultira ogromnom količinom stresa.

I iako živimo u vremenu koje se smatra modernijim i ravnopravnijim, neki podaci su i dalje poražavajući:
Zbog toga:

  • Nije realno očekivati da jedna osoba (u ovom slučaju žena) „sama sve stigne“ bez pomoći.
  • Ako želite pomoć ne znači da ste „loša domaćica“, nego jednostavno da imate realniji balans između rada koji zarađuje i rada koji održava dom.
  • Nadalje, pomoć u kućanstvu može biti alat da oslobodite vrijeme i energiju za druge prioritete – samorazvoj, djecu, obiteljski odmor.

Želite pomoć, ali i diskreciju?
Željeli biste pronaći spremačicu, ali ne želite to objavljivati javno na društvenim mrežama, npr. u Facebook grupi, gdje bi oglas mogli vidjeti vaši prijatelji, rodbina ili kolege. 

Možda vas i nije sram uzeti pomoć, no jednostavno vam se ne da objašnjavati, opravdavati ili odgovarati na nepotrebna pitanja. I to je sasvim razumljivo. Želite diskreciju i mir. 

Upravo zato su Siterice.hr idealna opcija: tamo možete diskretno objaviti oglas, opisati što vam točno treba i povezati se s provjerenom osobom u svom području, bez da to vidi cijeli vaš Facebook feed. Platforma donosi i fleksibilnost i praktičnost: sami birate vrijeme, učestalost i način suradnje, sve na jednom mjestu.

3. Etiketa “ljenčuge”

Koliko ste puta čuli: “Ma ona je samo lijena”.  Ta rečenica često dolazi od istih onih koji će u istom dahu reći da “treba znati uživati u životu”, ali ne i kad se to uživanje odnosi na to da si oslobodite vrijeme od kućanskih obaveza.

Ako vas čišćenje iscrpljuje i frustrira, to ne znači da ste neodgovorni ili lijeni. To samo znači da birate trošiti energiju na ono što vam donosi mir, zadovoljstvo ili stvaran napredak. I to nije mana, nego svjesnost.
Zar je stvarno lijenost ako umjesto ribanja kupaonice prošećete po suncu, odete na trening, pročitate knjigu ili provedete večer u kinu s partnerom?

Sasvim suprotno. To znači da ste naučili prepoznati što vas puni, a što prazni.

Jer ponekad “lijeni” ljudi nisu ništa drugo nego oni koji su shvatili da vrijeme ima veću vrijednost od sjaja parketa.

4. Imati spremačicu je luksuz

Godinama je kod nas vrijedilo nepisano pravilo: čistačicu imaju samo bogati. Ostali, “normalni” ljudi, valjda bi trebali nakon posla, kupovine i djece, još i ribati pločice i kamenac jer tako rade “prave domaćice”.

Kad platite nekoga da očisti stan ili opegla košaru odjeće umjesto vas, ne kupujete status, kupujete vrijeme. 
Ipak, koliko god mi to htjeli, ne možemo reći da je stigma u potpunosti nestala. Mnogi se boje da će ih netko gledati kao razmažene ili bahate jer su “platili da im netko čisti.” 

Ali zapravo, nije li to ista logika po kojoj odvezete auto na pranje, naručite dostavu ili pozovete majstora kad nešto ne radi? Nitko ne kaže da ste zbog toga bogati. 

A znate što je najbolji dio? Kad jednom shvatite koliko vam ta pomoć olakšava život, više se nikad nećete pitati “što će drugi misliti”. Shvatit ćete da vam je važnije što vi osjećate kad napokon uđete u čist, miran dom. Bez grižnje savjesti i bez mopa u ruci. 

5. Ma tko si to može priuštiti?!

Prva reakcija većine ljudi je: “Ma ne, to si ne mogu priuštiti.” Ali kad se bolje sagleda situacija, cijene su daleko pristupačnije nego što se misli.

Prosječna cijena čišćenja u Hrvatskoj u 2025. iznosi oko 10 eura po satu, a najčešće se kreće između 7 i 15 eura, ovisno o gradu i obujmu posla.

Ako spremačica dođe jednom tjedno na nekoliko sati, to je otprilike isto koliko potrošimo na jedan ručak vani ili pun spremnik goriva. Od 30 do cca 50 eura tjedno.

Dakle, ne radi se o luksuzu, nego o prioritetima. Za neke je to trošak i to je uredu. No, za druge, najbolje uložen novac u mirniji i opušteniji život.

Zašto ne biste trebali osjećati grižnju savjest?

I dok se još uvijek mnogi bore s osjećajem srama ili krivnje, zapravo postoje vrlo razumni razlozi zašto reći “da” pomoći u kući itekako ima smisla.

  • Vrijeme je vaša najvrjednija valuta. Što ste stariji, to jasnije shvaćate koliko je dragocjeno. Ako vikende provodite u pranju prozora, ribanju i pospremanju, zapitajte se: biste li to vrijeme mogli iskoristiti bolje? Ma zasigurno bi!
  • Briga o sebi nije sebičnost. Kada prestanemo mjeriti vrijednost dana po količini obavljenih poslova, počinjemo živjeti mirnije. Prepustiti čišćenje nekome tko to radi profesionalno ne znači da ste popustili, nego da ste izabrali ono što vas raduje ispred nečeg što vam oduzima energiju.
  • Tražiti pomoć ne znači biti slab. U društvu koje još uvijek cijeni “snađi se sam” mentalitet, teško je priznati da ne možete ili ne želite sve sami. No to nije znak neuspjeha, nego zrelosti. Tražiti pomoć znači znati postaviti granice i znati kad je previše.
  • Dobar primjer počinje kod kuće. Djeca ne uče samo iz onoga što im govorimo, nego iz onoga što vide. Kada angažirate spremačicu, pokazujete im da je sasvim u redu podijeliti odgovornost i da pomoć nije sramota, već znak zdravog balansa.

Hoćete li uzeti zasluženi predah?

Angažirati čistačicu ne znači da ne znate, ne možete ili se ne želite brinuti o svom domu. Znači da ste shvatili da ne morate sve sami.

To je odluka da stanete, udahnete i priznate da vaše vrijeme vrijedi više od borbe s prašinom i hrpama rublja. Odluka da zamijenite umor osjećajem mira kad se vratite u čist, uredan stan.

Jer nije poanta “biti superžena” koja sve stiže, nego žena koja zna kad je vrijeme da prepusti dio tereta i misli na sebe.

I? Hoćete li uzeti zasluženi predah? 🙂