Čitanje od malih nogu: Zašto je Zemlja Abecede savršen početak

Stvaranje Zemlje Abecede bilo je potaknuto čitanjem romana o glagoljici. Svako slovo glagoljice, osim brojčane vrijednosti, ima i svoje značenje – priču. Sinulo mi je da naša abeceda to nema. Učimo djecu slovima abecede nudeći im nepovezane pojmove i očekujemo da oni to razumiju. Često slova povezuju sa školom što nema veze s abecedom.

Prije polaska u školu, čitamo djeci bajke i kratke priče te ih onda upoznajemo s abecedom bez konteksta, zar to nije paradoks? Zar ne bi abeceda trebala imati svoju priču? 

I tako je počelo.

Ilustracije su produžena ruka teksta. No, ne daju doslovno tumačenje ili prikaz pojmova već upućuju, daju naslutiti.

Mirna i ja smo bile složne u namjeri da djeci ne namećemo obrise njihovih svjetova, niti stavljamo okvire njihovoj mašti.

Rekla bih da su prozorčići i pitanja profesionalna deformacija s obzirom na to da obje radimo u školi, iako s različitom dobi učenika.

Poučavanje se sastoji u postavljanju pitanja kojima vodite učenike prema spoznaji.

Slušajući/čitajući slikovnicu željele smo voditi djecu prema spoznaji da su riječi puno više od poredanih slova, da je abeceda svijet koji kreiramo mi sami, da boju i osjećaj riječima dajemo mi, da su riječi neizmjerno moćne, ali da im tu moć dajemo mi sami zbog čega snosimo odgovornost – kako i na koji način koristimo riječi.

Želja mi je potaknuti male umove da promišljaju o riječi, da čitanje ne ostane na doslovnoj razini, da osvijeste bogatstvo i dubinu riječi. Zamislite da na taj način uvodimo djecu u abecedu, a ne tradicionalno: a auto, b brod, c cipela…

Abeceda žudi za pričom. 

Samu idejnu nit slikovnice koristim u obradi lektirnih djela (viši razredi), ali i u obradi jezičnih nastavnih sadržaja. Odlična je u obradi leksikologije u osmom razredu.

Slikovnica nudi teme za razgovor na Satu razrednika: samopoštovanje, poštovanje drugih, izražavanje osjećaja slikom i riječima, prijateljstvo, …

Nema dobnih ograničenja jer se dječji odgovori razlikuju s obzirom na dob djeteta i tu se skriva njeno bogatstvo.

Njihove uspomene i razumijevanje istih nije jednako u prvom i šestom razredu. Iz tog razloga je slikovnica nepresušna motivacija za razgovor i razmjenu promišljanja. 

Pri određivanju pojmova koje vežem uz slova bilo mi je važno da pojmovi imaju svoje mjesto tj. značenje u Zemlji Abecede, da su povezani, ali da je o njima moguće razgovarati i izvan konteksta.

Birala sam apstraktne pojmove želeći dati prednost dječjoj mašti i kreativnosti, ali i konkretne pojmove dajući priliku i mlađima da sudjeluju i otkrivaju nove svjetove, stvaraju priče slušajući glas koji im čita. 

Tekst sam, prije objave, čitala svojoj djeci. Djevojčica je predškolarka, a dječak je išao u 3. razred. No, smatram da razlika u interpretaciji nije bila zbog godina, već načinu viđenja svijeta.

Jedno dijete je logičar i matematičar i njemu su apstraktni pojmovi bili teži, dok su djevojčici koja u sebi nosi umjetničku crtu, bili odličan poticaj za razgovor i likovne ostvaraje. 

Posebno mi je drago slovo K – knjiga jer smatram da predstavlja srž cijele slikovnice: Knjiga se otkriva listanjem, čitanjem, zamišljanjem i promišljanjem o pročitanom. Iza zatvorenih očiju slušatelja stvaraju se novi svjetovi.

Slovo  R – riječ.

Dramatično pitanje Možete li zamisliti svijet bez riječi? otvara tolike smjerove i samo je potrebno dopustiti mladim umovima da odgovaraju na pitanje.

Ako nema riječi, nema ni priča. (…) Navečer, kad legneš u krevet, nema priče. (…) Nijemo putuješ u novi svijet snova, (…). 

Ivana mi je dala potpunu slobodu u kreiranju izgleda slikovnice i na tome sam joj beskrajno zahvalna. Mislim da je upravo zbog toga cijeli proces išao tako brzo i lako. Vizije su nam se baš poklopile!

Ona je bila jako sretna jer je vidjela da sam razumjela njen tekst i interpretirala ga na pravi način, a ja sam bila sretna što ona vjeruje da će moji crteži obogatiti njen rad i zaokružiti cijelu priču. Zaista smo surađivale bez ikakvih problema i nesuglasica.

Neki ljudi su nam savjetovali da odvojimo proces pisanja i ilustriranja, tj. da ja autorici pokažem finalni rezultat tek kad sve bude gotovo, no mi smo drugačije zamislile našu suradnju. Ja sam inzistirala na tome da Ivana postepeno prati nastanak ilustracija jer mi je njeno mišljenje bilo najvažnije i željela sam da zajedno stvorimo smislenu cjelinu. 

Trudila sam se uz svaki pojam pridružiti neku logičnu asocijaciju - npr. F - flauta - crtež flaute. Potpuno je normalno da će većina čitatelja, nakon što pročitaju tu riječ, već imati neku viziju flaute u svojoj glavi jer ona kao instrument već ima određeni izgled, ali nisam željela nametati boje i strogo definirane oblike kako bih ostavila prostora dječjoj mašti. Npr. netko će zamisliti zlatnu flautu, netko drvenu, netko šarenu…

S druge strane, neke je pojmove bilo puno teže prikazati jer su vrlo apstraktni, poput “taština”, “riječ”, “osjećaj” ili “ćud” i svatko od nas ih zamišlja na potpuno drugačiji način. Neki možda misle da ih nisu ni u stanju zamisliti jer jednostavno nikad prije nisu ni promišljali o tome. Zato sam na takvim stranicama nastojala ostaviti što više slobode čitateljima, stavljajući naglasak na neobične linije, oblike i mrlje u kojima će svatko vidjeti ono što želi. 

Imam nekoliko najdražih ilustracija u knjizi i teško mi je izdvojiti samo jednu. Prva se nalazi na samoj naslovnici gdje sam se odlučila poigrati s prikazom naslova ove slikovnice i riječ “zemlja” povezati s planetom Zemljom (kao pojmom koji nam je svima dobro poznat). Kontinente sam prikazala kao spoj raznih slova.

Osim onih nekoliko slova koja su veća od ostalih i skrivaju onu glavnu zagonetnu riječ, i od svih ostalih slova na kontinentima je moguće sastaviti različite riječi poput “sreća”, “dobrota”, “mir” i mnoge druge. Samo se trebate dobro zagledati! To može poslužiti i kao svojevrsna dodatna aktivnost za djecu. Mislim da takvi mini zadaci i pitanja čine ovu slikovnicu bogatijom i dinamičnijom jer se interpretacija ne sastoji samo od klasičnog čitanja teksta. Uz takve kratke “pauze” smo nastojale dodatno potaknuti dječji interes te otvoriti nove teme za razgovor i istraživanje. 

Sljedeća najdraža ilustracija mi je kod riječi “osjećaj” gdje sam nacrtala kist iz kojeg lete ptice u raznim bojama. Taj mi je prikaz značajan iz nekoliko razloga i u sebi nosi posebnu dubinu, prvenstveno meni kao umjetnici kojoj je kist jedno od osnovnih sredstava za rad. Taj me dio teksta najviše potaknuo na razmišljanje jer se u njemu spominje jedno vrlo zanimljivo pitanje: “Koje boje je sreća?” - pitanje na koje ne postoji točan niti pogrešan odgovor.

Pitanje na koje će baš svaki pojedinac imati jedinstveno rješenje i drugačije objašnjenje jer svi povezujemo svoje osjećaje s različitim mjestima, doživljajima, ljudima... Za nekoga će sreća možda biti plava jer ga asocira na mamu koja obožava nositi plave haljine, a za nekoga će možda baš suprotno tuga biti plava jer je u moru izgubio svoju najdražu narukvicu. Za mene je sreća upravo ovakva kakvom sam ju naslikala - šarena i nježna. A zašto baš kist? Zato što sam ja najsretnija kad uz pomoć njega stvaram nešto novo. Još jedna omiljena ilustracija mi je kod riječi “zrcalo”. Razlog je zapravo vrlo sličan.

Fascinirao me izraz da su riječi zrcala nas samih. Ona zrcale naše misli i osjećaje, naša iskustva i uspomene. Nevjerojatno je koliko toga o sebi možemo otkriti samo kroz riječi koje koristimo!

Što se tiče dobne skupine, nisam si htjela zadati nikakve stroge okvire i trudila sam se da slikovnica bude zanimljiva različitim naraštajima, ne samo djeci, nego i odraslima. Mlađe će možda privući šarenilo boja, dok će malo starije zainteresirati neobične linije koje stvaraju razne oblike. Nadam se da će neke baš taj stil zainteresirati da i oni po prvi puta pokušaju nacrtati nešto ili prikazati dio svoje mašte na taj način. 

Glavna inspiracija tijekom rada na knjizi mi je definitivno bio tekst. Kad god ne bih znala kako dalje, samo sam se vraćala na tekst i pokušavala ga razumijeti na neki dublji, drugačiji način i tako pronaći rješenje.